Chapter Text
Ja i Haso smo vozili staro željezo kao i inače. Danas pokupili baš puno i ljepo čemo zaraditi. Od veš mašina do pečnica do starih motora i akumulatora. Sve to pokupljamo.
Ponekad nam se kamion pokvari, ali to nije pre velika briga. Znamo mi to popraviti.
Ja i Haso. Haso i ja.
Znamo se od djetinjstva. Mame su nam prijateljice i išli smo skupa u vrtić, osvnu i srednju školu. Nismo dobivali baš neke dobre ocjene, ali dovoljno da prođemo.
Haso trenutačno vozi dok se ja opuštam pokraj njega. Onaj koji ne vozi se inače dere da pokupljamo željezo, ali smo već dovoljno skupili i više ne stane.
Haso se jako koncentrira na cestu, možda malo previše. Jako stiska ručnu. "Haso pa kaj ti je?" pitam ga.
"Pusti me na miru Mujo" on mi odgovori ljutito.
Pa kaj je s njim? Pogledam ga od glave do pete. Aha! Sada vidim problem.
Njegova ručna je malo pre tvrda. "Očeš malo pomoći s tim Haso?" "sparkiraj se tam na travu" pokažem mu s rukom.
Prije nego je dokraja ukočio skočim između volana i njega i na koljenima sam. Čim brže mu otkopčavam šlic i skidam hlače do nogu. Ne treba mu to sad.
Haso inače ne nosi gače pa je sada lakše doseči njegov kurac.
Manji je od mojeg u svime, ali se vidi više žila od mojeg. Baš interesantno.
Prvo mu pljunem na kurac, a onda ga uhvatim u svojim ustima.
Haso već poprilično stenja i već vidim da ovo neče trajati dugo. Jao moj Haso. Zato te sve cure ostavljaju.
Čujem glas iznad sebe "Mujoo, daj sporijje, neču ovako izddržati, blizu sam!". No ja idem sve brže i brže.
Haso svrši u mojim ustima. Bolje tako nego da se zaprlja kombi.
Pogledam gore i kažem Hasu "trebaš malo poraditi na kontroli brzine".